19. 4. 2011.

Oči uragana, april 2011.

Kao mali često sam razmišljao kako napisati knjigu u prvom licu, a da narator umre!? Jednostavno nisam pronalazio odgovarajuće rešenje.
Berta Sera Mansanares je ovaj problem rešila tako što je dopustila skoro svim svojim likovima u romanu (a nema ih baš malo) da govore u prvom licu! Naravno, odmah na početku, prvi umire (tako da verujem da su nam se ideje iz mladosti poklapale), ali i kasnije će biti još nekoliko smrti u prvom licu.
"Oči uragana" (Los ojos del huracán / Berta Serra Manzanares, 2008.) je roman o Kubi 19. veka. Da nema tog logičkog eksperimenta sa početka, jednostavan i gotovo jednoličan stil bi lako mogao da odbije čitaoca. Čak štaviše, promena likova/naratora koji za sobom ne vuku i promenu stila pripovedanja, može i ozbiljno da zasmeta.
Ipak, umetnička magija postoji, jer i takav, na prvi pogled, površan pristup - polako nas uvlači u priču i atmosferu, i to ni malo prijatnu: o vrućini i lepoti Havane, ali i o strašnim robovlasničkim odnosima koji od rasističkih sadista čine ugledne utemeljivače kulture.
Zaista, pitam se, šta bi se uopšte dogodilo da je Berta ovoj prilično teškoj temi prišla i sa ozbiljnijim književnim stilom, sa prefinjenijom stilskom razradom (tipa Fokner, recimo). Ovo bi bilo ili Nobelovsko delo, ili bi samo potonulo od svoje težine.
I još nešto veoma važno... možemo saznati i mnogo zanimljivih istorijskih činjenica, prvenstveno o Kubi i da nam stvari postanu jasnije. Međutim, insistirao bih i na činjenici da je ovo Katalonski, a ne Španski roman, što nam takođe daje neku drugu sliku.

p.s. Kako se knjiga završava, stvari postaju snažnije, i kao da i čitaoc ulazi u vrtlog uragana dešavanja. Na kraju sve izgleda veoma dobro, doduše malo nedefinisano, ali ipak realno, životno.
I opet možemo zaključiti da je ovo katalonski roman - iz zemlje koja je između Španije i Francuske, između ohole životne razbibrige i prefinjene kapitalističke životne lepote. Da je ovo roman iz Barcelone, grada između Madrida i Pariza, između grandioznog nekadašnjeg vladara sveta i dugovečne umetničke prestolnice.

8. 4. 2011.

Diplomirani inžinjer traženja posla, smer: Beograd

Da li posećujete sajtove za zapošljavanje?
Verujem da prosečni korisnik u Srbiji prvo internet obrazovanje dobije na društvenim mrežama. Ovo mu dođe kao obavezna osnovna škola. Tu uči osnovne pojmove, šta je "fajl" a šta "link", šta je "video" a šta "album". I naravno, šta je "upload", "download", "chat", "message"...
Zatim slede napredne tehnike za ozbiljne korisnike, koji čitaju novine, prate odgovarajuće forume i blogove, ostavljaju komentare. Ovo mu dođe kao neka srednja škola: nije obavezna, ali je većina završi.
I konačno: "da mi vidimo i neku korist od toga", na red dolaze sajtovi za traženje posla.
Ekspanzija sajtova ovakvog tipa je zaista zapanjujuća. I po broju sajtova, ali i po broju korisnika, posetilaca...Šta je uzrok: kriza, nezaposlenost, radoznalost, pomodarstvo... ne mogu tačno da odredim. Ali ono što mi pada u oči je veliki broj ponuda za "obrazovanje odraslih", a sve na temu: "Napišite najbolji CV", "Kako se ponašati na intervjuu" i slično.
Reklamne poruke za ove ponude su često: "Svaki dinar će vam se isplatiti", "Obezbedite sebi visoku platu"... ovo su poruke kao za neke regularne obrazovne tokove. A šta je ovo zapravo? Zar ovo nije samo jedan način "ulepšavanja stvarnosti"?
I šta je cilj ovakvog obrazovanja? Zar cilj ne bi trebao da bude da pronađete dobar posao i više nikada ne koristite osvojene veštine? Ali, onda ovakvo jednokratno obrazovanje nema nikakvog smisla.
Ove obrazovne ustanove vas podstiču da ćete postati vešt tražilac posla! Da ćete izgraditi karijeru, skakanje sa dobrog na bolji posao, a sve kroz prijave, intervjue.. A gde je u stvari tu vaše znanje, stručnost, sposobnost.. koje će vam eventualno trebati na budućem poslu? To nije bitno!?
E sad, ako ovo postoji, onda verovatno postoji i potreba (ili bar prividna potreba). Tu ćemo se malo pozabaviti poslodavcima. Jer, na kraju krajeva, upravo poslodavci provociraju potrebu za ovakvim stanjem.
Ponuda posla ima, spiskovi i spiskovi... svakoga dana sveže i novo. Pomislio bi čovek: "Cvetaju ruže".

Na najveći broj ponuda nećete ni dobiti odgovor:
- "Aha, treba da idem i naučim kako se piše CV", pomislite. Jedan kurs, naučite istoriju CV-a, kako se menjao kroz vekove, koji su glavni tokovi savremenog razvoja CV-a, koje ideje vuku na ovu a koje na onu stranu, koje su institucije i kada usvojile kakav model, i sa kojim psihološkim obrazloženjem.

Odgovori i dalje ne stižu:
- "Usaglasite svoj CV sa motivacionim pismom", uče vas. Drugi kurs. Šta je motivacija, zašto je važna čovekovom biću i ekonomiji. Kako se izražava motivacija i koji su skriveni metodi potvrde motivacije.

Stigne po neki odgovor, tipa "već smo popunili to radno mesto":
- "Usaglasite CV i motivaciono pismo potrebama poslodavca", evo, vidite da lepo napredujete, sada treba da se osvoji sledeći korak. Treći kurs - istraživanje potreba poslodavca. Kako saznati sve o firmi u koju konkurišete. Kako otkriti ko su ljudi koji čitaju prijave, i kako doći do njihovih srca.

Wow, dobili ste pozive na intervjue, gde bivate odbačeni na prvi "dobar dan".
- "Prvi utisak je najvažniji", logično zar ne. Četvrti kurs - kako ostaviti dobar prvi utisak. Elementi stila, govor tela. Uvod u osnove mirisa. Koristite svoj glas, ali naučite i sve o neverbalnoj komunikaciji.

Aha, tu smo. Već provodite vreme po intervjuima. Toliko ste zauzeti da tokom dana imate i po više intervjua. Odgovor već znate unapred, ali polako postajete profesionalac. Šta još nedostaje?
- "Skrivene zamke intervjua", pa da! Sad vam je jasno gde grešite. Peti kurs - kako prepoznati zamku i pravilno je dijagnostikovati. Istorija zamki, ko ih je prvi uveo i kada. Kako su se zamke razvijale vremenom i koji su najnoviji svetski tokovi razvoja zamki u razvijenim društvima.

Baš su ljubazni ovi ljudi što ispituju. Tako se lepo ispričamo - ali nikako da dobijete posao!
- "Vladajte situacijom", pa naravno. Sve vreme ste tako snishodljivi, trebate se opustiti, ali na pravi način. Šesti kurs - elementi zvezde, postanite harizmatični vođa, osvajajte glasom, naučite tehnike neurolingvističkog programiranja, osvajajte prostor!

Kada sve ovo završite, dobijate zvanje: diplomirani inžinjer traženja posla. Naravno, tokom obrazovanja, shvatićete da ne možete sve da znate, i odlučićete se za neki smer, neki od popularnijih su: Beograd, Vojvodina, Javna preduzeća, Multinacionalne kompanije, itd.

I na kraju, kada ste toliko ovladali znanjem, konačno... javljate se na oglas za HR menadžera... lagano ga osvajate korišćenjem najnovije NLP tehnike, i ... sedate sa druge strane stola! Vaša karijera vrtoglavo ide napred, postali ste asistent na katedri za traženje posla!

Za to vreme, firme i dalje koriste ove sajtove za najjeftinije reklamiranje. Vi ste tokom svog obrazovanja stekli toliko poznanstava da HR agenciji u kojoj radite donosite nove klijente. Uspešno uspevate da po nekoliko puta provrtite jedan isti oglas. Produžavate vreme odabira kantidata, vaši honorari i dnevnice su sve veći...
"Prokleta je ova zemlja kad nema kvalitetne ljude. Kada će ovi ljudi konačno da nauče. Ne može tako nespreman da se dođe na konkurs za posao. Kolega pali ste, morate se bolje spremiti. Na žalost verovao sam u vas, i vidite kako ste mi odužili proces izbora kantidata, sada moramo da ponovimo oglas posle 6 meseci. E, pa stvarno, u kakvoj zemlji živimo."
Toliko ste uspešni da uskoro otvarate sopstvenu HR kompaniju!

A posle neko kaže da je onih 7.000 evra koje ste ulažili u ovo obrazovanje nepotrebno!?

p.s. E, da. Ukoliko vidite oglas za rad u časopisu Hairstyles, nemojte se javljati, ja to samo reklamiram svoj proizvod :)