1. 5. 2014.

Dal' će biti rata?

Gledao sam jednu TV emisiju o Zapadnoj civilizaciji, i pomenuli su "veliki paradoks" da su isti ljudi koji su osmislili US Ustav - zasnovan na, i ceo posvećen, slobodi pojedinca - u isto vreme bili i najveći robovlasnici koji su vlasništvo nad ljudima smatrali "normalnim".
Ne slažem se sa zaključcima te emisije, koja glorifikuje Zapadnu civilizaciju objašnjavajući ovaj paradoks "greškom" !? (njihov izraz je bio "praroditeljski greh")
Moja teorija je da je ljudsko društvo u stalnom procesu organizacione (ali i biološke) evolucije, i da je za humanu društvenu organizaciju potrebno da to društvo bude dovoljno bogato. A da bi društvo bilo bogato, treba da zarađuje, a zarađivanje je, nekako po svojoj definiciji, na račun nekog drugog. I eto srža ovog "paradoksa".
Slično američkoj dvoličnosti od pre dva veka, i danas postoji isto to! Idemo malo bliže, u EU. Dok se ujedinjene bogate države Evrope zaklinju u ljudsku slobodu i zarad "zaštite slobode" preduzimaju i vojne akcije (što smo iskusili i mi, ovde u Srbiji) - dok se "sloboda kretanja" ili "pravo na rad" nazivaju osnovnim ljudskim životnim potrebama, u isto vreme "tvrđava Evropa" značajno utvrđuje svoje zidine i ne dozvoljava milionima (ako ne i milijardama) ljudskih bića da makar i uđu na njenu teritoriju a ne daj bože da nešto i rade. (Još jedan poziv na TV emisiju, sada o pravom ratu koji se vodi u severnoj Africi da se ne dozvoli ljudima iz Afrike da uđu na teritoriju Španije, odnosno EU. Ovaj rat se vodi sličnim "alatima" kao i robovlasnici u USA - bodljikave žice, oružje, mučenja...)
Ovo stanje je osnova na kojoj se hrani oportunizam savremenoj Zapadnoj civilizaciji. Ovaj "paradoks" je tako teško objasniti, ili shvatiti, da je prilično logično biti protivnik ovim bogatim i jakim. Ako ste izvan tog privilegovanog kruga, imate strahovit pritisak, pritisak siromaštva, egzistencijalne neizvesnosti, stalne i teške životne borbe bez prave nagrade. Takva "izopštena", siromašna društva, a na svetu danas veći broj ljudi živi u takvim društvima, za sobom donose i surove društvene odnose, fizički neizvestan život, čestu bol, slabo obrazovanje, niži nivo kulture, primitivnu umetnost...
A sve to, za uzvrat, daje obrazoženje onim bogatim, da se moraju zaštititi, da prvo moraju edukovati, preobratiti, te "divljake". Sa lakoćom obične ljude u takvim društvima možete okriviti da sami stvaraju sebi loše okruženje, da nisu svesni, da ne umeju da se ponašaju ljudski, da ne umeju da rade, da su neodgovorni...
Sa lakoćom vidite opravdanje za nejednakost - ne mogu ti pomoći ako te pustim da uništiš ono što ja imam - mogu ti pomoći samo tako što ja zadržim svoje, zaradim još više, pa to što mi pretekne koristim da ti pomognem, tako će svima biti bolje (!?)

Ovo stanje ljudskog društva nazivam "nacionalni kapitalizam" - gde više nema klasa među ljudima, ili su razlike među klasama sve manje (ako govorimo o bogatim društvima), već postoje klase među nacijama, ili državama, gde su neke države (nacije) bogate, poseduju "sredstva za proizvodnju" - dok su druge države ili nacije siromašne, i jedino što imaju je snaga ljudskih ruku - koja je tako krhka, dostupna i prolazna.

I sada - šta ?
Bojim se da je svet ponovo na ivici velikih sukoba. Siromašni osećaju da su ih bogati "otpisali", da ih samo iskorišćavaju i ne dozvoljavaju im osnovne ljudske potrebe.
Bogati se zgražavaju povratka u "nesvesnost" - i razumeju da je materijalno ipak neophodno za napredak u svakom smislu, naučni, umetnički, kulturni... Shvataju da samo napredak može doneti bolje. Zamišljaju da su blizu rešenja (Nemačka u isto vreme povećava i seču šuma i površine pod šumama !) i da su blizu trenutka kada će svima pomoći - ali taj trenutak još nije došao i potrebno je još malo postojećeg stanja.

A iz sećanja polako blede slike pslednjeg velikog rata...

Realno... verujem da je sadašnji nivo ljudske civilizaje najviši ikad postignut ! Nikada ranije nisu postojala ovakva dostignuća, ovoliki broj celih društava koje su postigle humano uruđenje (ali su ipak zatvorena za spoljašnjost).
I realno - ne vidim ni jedno drugo ponuđeno rešenje koje može parirati postojećem ! Protivnici možda imaju razloga za svoj revolt, strastvenih i ljudskih, ali nemaju rešenja koja mogu doneti uspeh.
Zato nisam pristalica sukoba, mada su često u istoriji razaranja donela potrebno "čišćenje" - kao što požar šumi donosi novi život...

Mi - ovde u Srbiji, bi trebali da iskoristimo svoj položaj - svoju svesnost !
Blizu smo ovih bogatih, ako se ponašamo "odgovarajuće" može nam biti bolje, imamo nade i potencijala.
Blizu smo i ovih siromašnih i potlačenih, delimo njihova osećanja i razmišljanja - pa čak i navike.

I mislim - kao nikada u svojoj istoriji - da bi trebali da budemo izvan svakog sukoba !
Ako izađe na dobro - biće nam bolje.
Ako ne izađe na dobro... opet ćemo imati više šansi ako sačuvamo ono što imamo.

Samo nam treba malo mudrosti !