27. 1. 2011.

Buha - a tako velika

Sve više uviđam da sam, na neki način, opčinjen likom i delom čoveka koji se po srpskim medijima zove Ljubiša Buha, zvani Čume. Toliko sam zbunjen onime što se o njemu govori da, verujte mi, ponekad pomislim da taj čovek u stvari uopšte ne postoji.
Da li je on Robin Hud koji pravedno uništava zlikovce, da li je on kriminalac koji se uvek izvuče, da li je on jedini izvor informacija organima reda, da li je on jedan od onih zbog kojih svi grcamo u nemaštini...?
Ili ne postoji, ili zaslužuje da se o njemu snimi film, napiše knjiga... ili šta god već. Ovo bi valjda bio pravi Holivudski spektakl, i verovatno bi ga igrao Brus Vilis (iz mlađih dana). I to bi sigurno bio domaći film koji bih pogledao, za razliku od svih drugih.
Pokušaću da rezimiram šta o njemu znam (ako negde pogrešim, unapred se izvinjavam, pišem iz sećanja bez ikakvih činjenica):
Za mene počinje tamo početkom 2000-tih, tokom serije nebuloznih tekstova po dnevnim novinama, vezanih za delovanje podzemlja u Srbiji, za koje se kasnije utvrdilo da su prethodile atentatu na Đinđića. Tu se Buha pominje kao jedan od glavnih učesnika, čega? - nemam pojma. Ko je koga lagao, ubijao, otimao, cinkario... nisam uspeo da shvatim, a verujem ni niko drugi jer su tekstovi često bili kontraverzni, neverovatni ili jednostavno neshvatljivi.
Sledeće pojavljivanje je prilikom eksplozije u njegovoj firmi, za koju se ispostavlja da je monopolska firma u poslovima asfaltiranja u Srbiji. Cela država nema mogućnosti da kupi, iznajmi, dozvoli nekom drugom da dođe u posed sredstava za asfaltiranje, već to ima samo ta firma koja je bila na meti terorizma. Cela država se angažuje na "rasvetljavanju" zločina koji je ugrozio prosperitet.
Zatim gospodin Buha dobija status "zaštićenog svedoka". Za sve ove godine tih "specijalnih" suđenja (koja nisam baš pomno pratio) nikada nisam shvatio šta Buha govori, i da li uopšte nešto govori.
Onda se pojavljuje kao lik čije se obezbeđenje "pokoškalo" (sa po nekim ispaljenim metkom) sa obezbeđenjem jednog drugog neobjašnjivog biznismena.
Puškaranje se događa u sred dana, u prometnom delu grada, a obezbeđenja (oba) se sastoje od po nekoliko vozila i neobjašnjivog broja sadašnjih i bivših pripadnika regularnih oružanih snaga Srbije. Svi naoružani i laki na obaraču, da ne kažem "nervozni"!?
Samo par nedelja posle toga, gospodin Buha, kako prenose novine, svojim vozilom, koje je išlo preteranom brzinom, ubija pešaka na autoputu. Ne da ga ubija, već raznese telo čoveka, za koga se ispostavlja da je osvedočeni kriminalac koga su mnoge nevine žrtve proklinjale zbog njegovih zlodela.
Buha, zaštićeni svedok, u sred noći sada nema obezbeđenje (ili ima, a onda samo zamislite kolonu pratećih vozila koja idu više od 200 km/h), i nije kriv, čak ni za prekoračenje brzine.
Gospodin zaštićeni svedok je i dalje ponosni vlasnik firme koja asfaltira Srbiju. Da li je i dalje monopolista, nije objašnjeno, ali sudeći po rezultatima asfaltiranja u Srbiji (koja su uspela da ovu našu jadnu zemlju izvrgnu velikom ruglu) izgleda da jeste, i po svemu sudeći asfaltiranja, koje je na svakom drugom civilizovanom mestu gotovo redovna godišnja aktivnost, u Srbiji postaje jedna od najskupljih delatnosti.
Ja sam (zadojen američkom propagandom) zamišljao da zaštićeni svedoci žive inkognito, primaju neku prosečnu platu, i trude se da za njih niko ne zna. Ali, izgleda da se kod nas svedoci štite tako što im se obezbeđuju najunosniji javni poslovi.
I onda njegova žena objavljuje da se sprema da snimi muzički album Prihod će dati u dobrotvorne svrhe za pomoć deci. Neće praviti koncerte i pevati po kafanama, a na pitanje kako će onda zaraditi taj novac za dobrotvorne svrhe, odgovara da njen muž koji će to finansirati to radi zato što voli decu i voli da im pomaže.
Jedini način da zaradi Albumom je da joj novac isplati OFPS, što izgleda da i nije toliko neverovatno. Jer ako deoničar Mirko Cvetković (za koga sve više sumnjam da je uzrok mnogim nedaćama u ovoj zemlji, i to svesno, ne zato što je tih i povučen, baš naprotiv) dozvoljava da njegova država bude predmet sprdnje zbog svojih puteva a da na tome zarađuje zaštićeni svedok, onda se ne bih iznenadio da ovo bude jedna od umetnica koja će biti zaštićena jedinstvenim Zakonom o autorskim pravima.
Sve ovo veoma podseća na onu seriju nebuloznih tekstova s početka prošle decenije. I ja moram da primetim vezu između vlasti DS i nebuloznih tekstova po novinama. U ovo sam siguran, a zašto je to tako, verujte mi da ne umem da objasnim.

Da li sam nešto zaboravio u nabrajanju podviga našeg junaka? Sigurno jesam, ali i ovo je dovoljno da se začudim i zapitam: Da li je ovo moguće? Sve ovo zvuči kao šala... taj čovek ili ne postoji, ili je žrtva takve igre slučaja da to prkosi prirodnim zakonima. Voleo bih da neki umetnik stavi na papir sve ove podvige, i to romansira - verujem da mu ne bi verovali da je to istina.


10. 1. 2011.

2011 NFL play off

Oh, predviđanje o subliminarnom PR-u i veličanju procesa "greh-pokajanje-oproštaj" se završilo porazom Philadephia Eagles-a u prvom kolu play off-a. Doduše, došao je kraj i veličanju obnove, pa su i New Orleans Saints-i ispali u istom kolu.
I ko je sada ostao, i šta će to značiti za US? Da pogledamo: (po verovatnoći pobede)
1. New England Patriots - na kraju su se izdvojili kao najveći favoriti. I predstavljaju onu vladajući Ameriku, iz najstarijih, najbogatijih krajeva. Tradicija, ali na američki način - sve na svom mestu, podmazani zupčanici, ne toliko sila koliko primenjena intelegencija. Respect!
2. Atlanta Falcons - jedini preostali predstavnici Juga. Novo bogatstvo, ali Coca Cola tipa. Jaki, iskusni... Poraz im je jako dobro znan, ali uvek iskoriste svoj trenutak.
3. Pittsburgh Steelers - stari čelični momci. Predstavnici industrijske amerike koja je na umoru... Da li će stari industrijalizam ponovo oživeti?
4. Green Bay Packers - socijalizam, američki. Treba potražiti odgovor na pitanje zašto se socijalizmi ukorenjuju u severnjačkim društvima? Ali, ipak, mislim da sadašnji US nije dobro tlo za pobedu socijalističkog tima.
5. Baltimore Ravens - dugo među najboljima, nikada najbolji. Čelična odbrana predvođena najvećim pozitivnim bilder filozofom današnjeg NFL-a, Ray Lewis-om. Sada pomognuta mlađim snagama, ali još uvek im je potrebno "ono nešto" da bi prešli najveće prepreke.
6. Chicago Bears - Pre sezone ih niko nije uzimao ozbiljno. Dogurali su jako daleko. Ali, Čikago je to, nikada sam centar, ali uvek moćan.
7. New York Jets - evo nekoga iz samog centra, ali tim koji je malo više "radnički", a manje akademski, a to izgleda nije nešto što prija Njujorku. Ta njihova neusklađenost im je i najveći problem, pa, iako su se ove godine izuzetno potrudili, bilo bi pravo iznenađenje da pobede.
8. Seattle Seahawks - najgori tim koji je ikada ušao u play off! I pobedili su važeće prvake u prvom kolu! Ali, i dalje izgledaju kao da su tim "sa ulice", i nekako su uspeli "na foru". Ipak je to Sijetl, dom mnogih čudnih uspeha, ali svi se ipak odsele odatle čim dobiju priliku.

P.S. Sada se sve završilo. Pobedio je tim sa broja 4 moje liste. Ovo potvrđuje i moje pogađanje rezultata ovog playoff -a, a to je ravno 50%. Zaključak: ne treba se kladiti.
Ali, ko može da ne voli tim koji igra u gradu od 40.000 stanovnika sa stadionom od 60.000 koji je stalno pun!? I to narednih 10 godina :)
Tako je i Amerika izabrala za ovu godinu: Hajde da volimo i negujemo one naše male, svakodnevne, lepe stvari.

6. 1. 2011.

Moja prva knjiga - 11 godina kasnije

Neko je rekao da je "dobro vreme za umetnost ono koje je loše za življenje". To se sigurno može primeniti na 90-te, ili moje 20-te godine života, kada sam trebao najluđe da se provodim i da steknem čvrste osnove svoje ličnosti.
A ja sam, usled nemoći i očaja, pisao. Tako sam odlučio i da napravim knjigu "Skica za roman Sivi ljudi". Izdao sam je kao samoizdat u sumrak Slobine ere, kada se "revolucija" osećala u vazduhu.
Tada sam pomišljao: "Sačekaću 10 godina, pa ću videti. Ovo će ili biti dobro, ili ću sve knjige sakriti od sramote!" I šta se dogodilo?
Ni jedno ni drugo, uočavam mladalačke greške, loše sagledavanje stvari - dovoljno da ne mogu u potpunosti da se složim sa onim napisanim. Sa druge strane - cilj mi je bio da objasnim kako izgleda stanje uma u jednom trenutku, na jednom mestu. I mislim da sam u tome uspeo.
Sada možda izgleda čudno da tada nismo mogli da pojmimo velike tržne centre (što nam danas izgleda kao sastavni deo života). Ili zadivljenost kružnim tokovima - a samo par godina posle ove knjige je napravljena cela petlja kružni tok kod "Arene"... Ovo su samo neki detalji koji čine ovu knjigu onim što jeste - zarobljeni trenutak vremena.

Sa zadnje korice: "Vreme prolazi, sa njim i sećanja. Ostaje zapamćeno ono što jači nametnu kao istinu.
Ovo je samo jedna istina o vremenu međunacionalnih sukoba iz pozicije duboke ‘pozadine’, iz jednonacionalne sredine, iz mesta gde meci ne zvižde, ali koje mora da istrpi sav teret rata: ekonomski, moralni, kao izvor žive sile, kao izvor živih meta...
Prava istina nikome ne odgovara - ni onima pre, ni ovima sada, ni onima posle, ni nama, ni njima...
Ovo je priča o jednom modernom „malom“ ratu, onoliko čudna koliko to samo rat može da priredi.
"

Knjigu možete naručiti uz plaćanje troškova slanja za 100 dinara (1 euro) ako pošaljete vašu adresu na mail: other@ikomo.co.rs