Neko je rekao da je "dobro vreme za umetnost ono koje je loše za življenje". To se sigurno može primeniti na 90-te, ili moje 20-te godine života, kada sam trebao najluđe da se provodim i da steknem čvrste osnove svoje ličnosti.
A ja sam, usled nemoći i očaja, pisao. Tako sam odlučio i da napravim knjigu "Skica za roman Sivi ljudi". Izdao sam je kao samoizdat u sumrak Slobine ere, kada se "revolucija" osećala u vazduhu.
Tada sam pomišljao: "Sačekaću 10 godina, pa ću videti. Ovo će ili biti dobro, ili ću sve knjige sakriti od sramote!" I šta se dogodilo?
Ni jedno ni drugo, uočavam mladalačke greške, loše sagledavanje stvari - dovoljno da ne mogu u potpunosti da se složim sa onim napisanim. Sa druge strane - cilj mi je bio da objasnim kako izgleda stanje uma u jednom trenutku, na jednom mestu. I mislim da sam u tome uspeo.
Sada možda izgleda čudno da tada nismo mogli da pojmimo velike tržne centre (što nam danas izgleda kao sastavni deo života). Ili zadivljenost kružnim tokovima - a samo par godina posle ove knjige je napravljena cela petlja kružni tok kod "Arene"... Ovo su samo neki detalji koji čine ovu knjigu onim što jeste - zarobljeni trenutak vremena.
Sa zadnje korice: "Vreme prolazi, sa njim i sećanja. Ostaje zapamćeno ono što jači nametnu kao istinu.
Ovo je samo jedna istina o vremenu međunacionalnih sukoba iz pozicije duboke ‘pozadine’, iz jednonacionalne sredine, iz mesta gde meci ne zvižde, ali koje mora da istrpi sav teret rata: ekonomski, moralni, kao izvor žive sile, kao izvor živih meta...
Prava istina nikome ne odgovara - ni onima pre, ni ovima sada, ni onima posle, ni nama, ni njima...
Ovo je priča o jednom modernom „malom“ ratu, onoliko čudna koliko to samo rat može da priredi."
Knjigu možete naručiti uz plaćanje troškova slanja za 100 dinara (1 euro) ako pošaljete vašu adresu na mail: other@ikomo.co.rs
Ne zelim da narucujerm knjigu, imam,je , mada posvetu cekam godinama :) Ne znam je li poslovno da ti se obratim Dragi brate, ili je bolje Postovani Slobodane :) Mislim da je kompromis, samo u ovom slucaju pravi izbor :) E Boko bila sam ponosna sto si mi brat dok sam prisustvovala frizerskim seminarima...toliko ljudi, i svi pitaju sa tebe, a ja zbunjena jer te svako drukcije oslovljava... Boban, ne poznajem ni jednog koji se tako zove, Boba, kao iz Boljeg zivota, Sloba, kao bivsi predsednik, Slobodan, previse strogo... i tako u nedogled, a Boka je skroz opusteno i posebno, ali zasto jednostavno kad moze komlikovano... Ipak bilo je lepo prisustvovati takvoj organizaciji... A onda u sasvim drugacijoj atmosferi i ambijentu, nakon odslusanih predavanja kao student knjizevnosti pomislila sam da je sramota sto nisam procitala tvoju knjigu,a bilo je vremena samo prilike se nisu ukazale... I citajuci SIVE LJUDE bila sam jos ponosnija na Boku bez ikakvih kompromisa u oslovljavanju :) To je Boka! Kakvi frizeri, kave price i kucine... To je prica i stav, to je iznosenje sebe i svega sto se osecalo i prozivelo... Vreme prolazi a sa njim i secanja, neminovnost! I nista nije isto kao u nekadasnjim prizmama nasih ociju, a mislili smo da ce uvek boje sivila ostati deo proslosti, a nismo znali da pomesana crna i bela daju upravo to sivilo, a ono nije nisto drugo no prelamanje svetlosti... To sam naucila od jednog retko dobrog frizera :) Bitno je da se taj trenutak sacuvao! Da u vremenu provoda i ludila ti si pisao! Na tome ti cestitam i nadam se nekom nastavku Sivih ljudi koji ce dobiti malo drugacije nijanse :)
ОдговориИзбришиHvala Ivana. U stvari, hoću da kažem da je vreme bilo takvo da provoda NIJE bilo, inače da ga je bilo, ne bih pisao!
ОдговориИзбришиŠto se tiče nastavka... pa nastavak je i "Uloga frizera u savremenom društvu". I to je "stav", kako ti kažeš, jedino što je stav sada promišljeniji, pa možda izgleda drugačije.
Naiđoh na Vaš blog, nakon nekog vremena.
ОдговориИзбришиZainteresovan sam za Vašu knjigu, ali nisam siguran da li je preostao još poneki primerak.
Živim u Beogradu i mogu i lično doći po nju.(Kad je moguće, klonim se posrednika, u trgovini pre svega)
Svako Dobro!